Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, poznati pod imenom stećci, jedinstveni su za područje Bosne i Hercegovine i njenih susjeda. Oni su impresivan dokaz rastuće ekonomske moći bosanskog feudalnog društva u XIV stoljeću, otvaranja rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da svoj status i moć prikažu kroz vanjski izgled nadgrobnog spomenika.

Spomenici na lokalitetu Mašeti pripadaju pripadaju vrsti položenih monolita (sanduk i sljemenjak). Sudeći po brojnosti stećaka, nekropola pripada širem okruženju, odnosno zajednici koja je živjela na širem prostoru. Od ukupno 78 spomenika niti na jednom nije evidentiran ukras. Od ukupno 78 spomenika, 2 stećka su u fragmentima, 37 sanduka, 1 visoki sanduk i 38 sljemenjaka bez ukrasa ili natpisa. Orijentacija spomenika je u pravcu zapad – istok i sjever – jug, osim 6 primjeraka orijentiranih u pravcu sjeveroistok – jugozapad i 6 primjeraka orijentiranih u pravcu sjeverozapad – jugoistok. Obrada spomenika je bila dobra, ali do danas pojedini stećci su znatno oštećeni, utonuli u zemlju i obrasli mahovinom.

Dva stećka su odvojena od ostatka spomenika proširivanjem trase puta prema Repovcima. Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o stećcima vršili su svojevremeno Pavao Anđelić i Šefik Bešlagić, te publicirali 1975. i 1971. godine.

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu preduzimani.

Inače, godine 1964. Prokopan je šumski put preko nekropole, a već 1985. Vršeno je asfaltiranje po postojećoj trasi. Prosjecanje nekropole sa zapadne i južne strane lokaliteta stvorio je rizik odrona zemljišta i sklizavanja stećaka sa postojećih pozicija.

Stećci su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanje i nepovoljnog uticaja atmosferalija